OZDRAVLJIVANJE TERITORIJA Nº2: MOLAT

Radionica urbanističkih uprizorenja antibirokratizacijskih praksi ozdravljivanja teritorija na studiji slučaja prostora bivšeg fašističkog logora na otoku Molatu.

Pozivamo sve zainteresirane studente diplomskih studija i viših godina integriranih studija arhitekture i urbanizma, društvenih i humanističkih znanosti i umjetnosti na višedisciplinarnu radionicu koja se održava od 25.9. do 29.9.2019. godine u Zagrebu i na otoku Molatu.

Radionica se bavi teritorijem bivšeg fašističkog logora u uvali Jazi na otoku Molatu koji je postojao između 1941. i 1943. godine i čije se posljedice na društveno-prostornu konstelaciju Molata osjećaju do danas. U sklopu radionice studenti će imati priliku provesti terensko istraživanje, usko surađivati s voditeljima kroz predavanja i mentorski rad i steći nova znanja kroz intenzivan diskurzivni rad u grupi.

Kao element guste mreže fašističkog pogona smrti na sjevernodalmatinskom teritoriju, logor je zauzimao velik dio relativno malog otoka i kapacitetom od preko 3000 zarobljenika i s preko 800 ubijenih uvelike nadmašivao dotadašnji kapacitet otoka.

Međutim, u geomorfološkom smislu teritorij uvale Jazi oduvijek predstavlja vrijedan prostorni resurs, ne samo Molata, već i zadarskog arhipelaga kojem Molat pripada. Osim što je jedan od glavnih pristupa otoku morskim putem, uvala Jazi se već dugi niz godina koristi kao svima dostupno kupalište koje su otočani postepeno sami uredili, kao važan i jedan od rijetkih neformalnih prostora za društveno okupljanje i rekreaciju.

Kao takav, teritorij bivšeg logora a današnjeg kupališta predmet je mikrokolonizacijskih prostornoplanerskih aspiracija. Sukladno predominantnoj konstelaciji kapitalističkih proizvodnih odnosa, posljedica takve eksploatatorske logike upravljanja teritorijem je narušavanje njegove društveno-ekonomske održivosti i otoku svojstvenog identiteta. Radionica će između ostalog propitivati uzročno posljedične veze pojma insularnosti, formi društvene samoorganizacije i njihovog oprostorenja.

Radionica će biti organizirana oko nekoliko problematskih cjelina: od propitivanja međuodnosa komemoracije i žalovanja, odnosno u kojoj mjeri određene komemorativne prakse stvarno doprinose žalovanju kao nužnom načinu procesiranja traumatskog, a koliko zapravo oživljavaju samo traumatsko; preko redukcije narodnooslobodilačkog pokreta na isključivo antifašistički umjesto emancipacijski tj. antiklasni i antimperijalistički; do konceptualizacije prostornoplanerskih mehanizama kao društveno-ekonomskih inhibitora.

Voditelji radionice razmijenit će s polaznicima vlastite relevantne uvide u problematiku kroz ekstenzivan pripremni reader, predavanja te samostalni i grupni rad s polaznicima, a sve u svrhu formulacije više manifestnih vizualno-tekstualnih uprizorenja (unutar) unaprijed zadanog urbanističkog (ideološkog i prostornoplanerskog) okvira.

Radionica je prilika za vježbanje nenarativnih i deobjektifikacijskih koncepata baziranih na premisi da predmetni teritorij treba služiti reprodukciji stvarnosti životne svakodnevice Molata u koju je upisan i komemorativni kod žalovanja koje ne prelazi u melankoliju. Svaka reprodukcija, u ovom trenutku nepostojećeg, narativa o smrti neizbježno ima ideološku funkciju u službi povijesnog revizionizma narodnooslobodilačkog pokreta kao emancipacijske snage za izgradnju pravednijih društveno-prostornih odnosa.

Radionica služi izoštravanju ideološke misli, sintetskoj analizi međuodnosa stvarnosti i njezine reprezentacije te kros-skalarnoj i kros-temporalnoj konceptualnoj artikulaciji urbanističkih uprizorenja.

S obzirom na potrebu ekstrakurikularnog obrazovanja studenata kao nužnosti osposobljavanja u nekurikularnim temama, budućim polaznicima u potpunosti je plaćeno sudjelovanje na radionici te je njihov broj ograničen na četiri polaznika. Svim polaznicima omogućen je prijevoz, smještaj i prehrana za vrijeme trajanja radionice.

Radionica je strukturirana kao kombinacija jednodnevnog teorijskog formata s predavanjima i diskusijama u Zagrebu i četverodnevnog terenskog rada na Molatu, a realizira se u sklopu projekta regionalne platforme Neprimjereni spomenici koji koordinira udruga SF:ius iz Zagreba. Program je u cijelosti financiran sredstvima Zaklade Kultura Nova. Voditelji radionice su arhitekti Dino Belamarić, Dafne Berc i Marko Sančanin u suradnji s članicama udruge SF:ius.

Zainteresirani studenti prijavljuju se putem emaila na sfius@sfius.org najkasnije do 7.7.2019. Prijavi je potrebno priložiti motivacijsko pismo ne dulje od jedne kartice teksta s jednim pratećim vizualom, bilo autorskim, bilo referencijalnim prema vlastitom izboru. Odabrani polaznici bit će obaviješteni putem emaila do 15.7.2019.

* Više o projektu na linku http://inappropriatemonuments.org/en/.

** Više o organizaciji na linku http://www.sfius.org .

– – –

Dino Belamarić arhitekt je koji kombinira arhitektonsko-projektantsku praksu i urbanističko istraživačko djelovanje. Autor i koautor je raznih arhitektonsko-urbanističkih projekata, a djelovao je i u okviru projektnih ureda njiric+ arhitekti, hpnj+, brigada i 3LHD. Njegovo recentno djelovanje sve je više usmjereno ka istraživačkoj sferi te realizaciji problematskih predavanja, izložbi, članaka, radionica i srodnih formata.

Dafne Berc arhitektica je specijalizirana za urbanističku teoriju. Studirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Berlage Institute u Amsterdamu i Universidad Politécnica de Catalunya u Barceloni. Velik dio svog radnog angažmana posvećuje proučavanju prostornih problematika u širem društveno-kulturnom kontekstu. Od 2016. s Dinom Belamarićem radi na analitici ozdravljivanja teritorija i razvoju urbanističkih instalacija.

Marko Sančanin studirao je političke znanosti i arhitekturu, diplomirao arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 2000. do 2011. aktivan u Platformi 9,81 – neprofitnoj organizaciji koja je istraživala prostorne posljedice kulturne, ekonomske i političke tranzicije i bavila se različitim oblicima arhitektonskog i urbano-kulturnog aktivizma. Od 2012. djeluje kao  arhitekt, umjetnik, kritičar kulture i arhitekture i autor projekata u polju kulture i izdavaštva. 

Ena Grabar studira etnologiju i kulturnu antropologiju te kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je kao istraživačica u projektu “Komemorativne i antikomemorativne prakse na spomenicima NOB-a u Zagrebu” (2015.) pod mentorstvom dr.sc. Nevene Škrbić Alempijević te Tihane Pupovac, Tamare Buble i Lane Lovrenčić (SF:ius). Udruzi SF:ius pridružuje se 2017. godine.

Josipa Lulić je diplomirala povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2015. godine i doktorirala. Radila je kao asistentica i poslijedoktorantica na Odsjeku za povijest umjetnosti u Zagrebu gdje je držala kolegije iz teorije umjetnosti i umjetnosti antike. Objavila je niz znanstvenih i stručnih radova u međunarodnim publikacijama, te kao istraživačica sudjelovala na više znanstvenih projekata. Istraživački i stručni interesi su joj vezani za teoriju umjetnosti i kritičke teorije obrazovanja. Osim toga aktivno se bavi kazalištem potlačenih i prevodi s talijanskog jezika. U udruzi SF:ius aktivna od 2017. godine.

Tihana Pupovac doktorantica je na ZRC SAZU i radnica u kulturi. Bavi se Rousseauom, rusoizmom u post-marksističkoj teoriji, kao i teorijom i kritikom postsocijalizma, a u proteklih nekoliko godina koordinira i sudjeluje u brojnim projektima o spomenicima NOB-a. Područja rada i interesovanja obuhvaćaju i modernu europsku filozofiju, teoriju ideologije, psihoanalizu, strukturalizam, teorijski antihumanizam, lijevi feminizam i emancipacijske prakse žena u socijalističkim revolucijama.